..tajne su tu zato da ih netko nasluti..
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Kolovoz 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Do pola jedan je bila
na casu klavira
onda korakom merila grad
i usput gledala izloge
pardon, svoj odraz u njima
u kosi jos, poput venca,
ona molska kadenca
mala vracka da upravo tad
uz caffe Kibic polagano
nadodje on, kao plima
Ref.
Tajne su tu zato
da ih neko nasluti
postoji rec koja vredi
tek kad se odcuti
Bogu je kanuo caj
svud je prsnuo sjaj
Jedan platan ce ostati zlatan
ona kroz smeh cvrsto
svoju kajdanku stisce
ne drhti on, to je samo
to uvelo lisce
blazeno Miholjsko leto
jedno i sveto za njih
A on je nosio naglas
svojih skoro osamnaest
sve cesce mu govore vi
beges u grudima udara
bije u bronzane zice
u dzepu sretni staklenac
ko ono novcic i zdenac
mala vracka da nestanu svi
a ona bane ko lupez
i prospe mu kosu u lice
Njenog brata znao sam tako, iz cuvenja
nisam puno mario za te Dodjose
vukla se ko kornjaca jedna jesen lenja
spori dani davno prodjose
pretio je da ce on
na put da mi stane
i da mu se sestre okanem
A mi smo samo
setali i pomalo kisli
dobro sam se nagled'o njenih koraka
druge su mi devojke pobegle iz misli
prhnule ko jato cvoraka
tih je dana zvonilo
u cast Malog Princa
i odvaznog Bilbo Baginsa
Na svim mojim crkvama satovi su stali
kazaljke se srecom bas tada sklopise
sto hiljada reci znam,
al' jedna mi fali
da nju kako treba opisem
i sram ga bilo, gospodo,
ko pomisli lose
al' ni nalik na druge Dodjose
Otad bas ne uzimam
svaku sto se pruza
srce se odupire, pa se privikne
al' zumbuli su zumbuli,
a ruza je ruza
pa da na kraj sveta iznikne
ma da se redom postroje
odavde do coska
ni jedna ko moja Dodjoska
ta, idi, ni jedna ko moja Dodjoska
Nema me vise
U tvojim molitvama
Vise me putem ne prate.
Noc mi preti
Ponoc i pusta tama
Kad me se samo dohvate.
Vise me ne volis
Kad se vracam nisi budna.
Ne goris.
Gasne nasa zvezda cudna
Lazna, srebrna stvar.
Daleko putujem
Vetar nudi neke rime
Kupujem
Pristaju uz tvoje ime
Dva, tri stiha na dan.
Ne slusam vise
Sta sapuces dok snivas.
Plasi me koga pominjes.
I sve si dalje
A sve mi bliza bivas
Kao da opet pocinje.
Ali me ne volis
To se uvek drugom desi.
Govoris
Ali vise ne znam gde si.
Da li neko to zna
Sta sam uradio?
Kakva tuzna humoreska
Gradio
Ispod gradova od peska
Dubok bezdan bez dna
22.08.2007., srijeda
ajmoo našiii... palicom u glavu
"Maradona trči, probija se, golman mu je na putu, hoće li, hoće li... i daaa, goool..."... tribine u ekstazi, prsate ljepotice iz prvih redova bacaju oduševljeno majice, svi ushićeno skaču, igrači nose šampiona...protivnici se na kraju balade uspiju pomiriti s tim da su izgubili i svjesni su da su igrali protiv nepobjedivih.. nema pičvajza, nema ubijanja zbog par golova.. da, možda jednom, i ne tako davno.. "Danas, 22. kolovoza 2007. u 20:30h održat će se prijateljska utakmica s reprezentacijom BiH u Sarajevu..." ... utakmica nije bila još ni počela a naši i njihovi su se već oko podneva uspijeli izmlatiti sve u šesnaest. par krvavih glava, hrpa razbijenog stakla, kamenje, palice.. neki sliježu ramenima uz izjavu "a što smo mogli očekivati", neki ushićeno komentiraju "šteta što nisam bio tamo, ja bi' im pokazao..", i rijetko tko ima nešto novo, pametno za reći. u što se to nogomet pretvorio? nedjelja, 19. kolovoza 2007., utakmica Osijek-Dinamo u osječkom Gradskom vrtu.. trebam li spominjati hrpu zagrebačkih i osječkih huligana u toplom "zagrljaju" na šetalištu kod "Supera", i sve to začinjeno jednim (donedavno) lijepim, a totalno skršenim lokalom. i tako ja sada sjedim, gledam na svom malom ekranu što se zbiva na Koševu, vodimo 2:1.. da kažem JUPI?! da ne bih.. ukoliko pobijedimo našim navijačima vjerojatno slijedi neko mlaćenje razjarenih domaćina.. a ukoliko izgubimo... a što da vam kažem, domaćini će biti tako raspoloženi (a naši razjareni) tako da bi opet moglo doći do lijepog okršaja.. nikada nisam ni voljela nešto previše nogomet, a sada kada bih možda i htjela pogledati "prijateljsku" tekmu između nas i dragih nam susjeda, ona je sve, samo ne prijateljska.. to je kao da ja odem kartati belu s tri super frenda ali se prije i nakon partije dobro popičimo, bez obzira na ishod i bez obzira na to što smo možda u nekim drugim područjima života sasvim ok i što surađujemo u nekim drugim stvarima.. danas pričamo kako smo mi ovo, ono, ponosni Hrvati, svi za jednoga, jedan za sve, ruke gore za Thompsona, grla složno pjevaju.. i onda se mi Hrvati poubijamo s nama Hrvatima.. bravo, navijači, bravo, skidam vam kapu.. (ne nosim kapu, da naglasim, pa čitajte između redaka..) |
21.04.2007., subota
raskrižje.. ponovno
rodiš se i rasteš. 2.. 3.. 5.. 6 godina. vrtić.. 1. razred osnovne škole. hrpa novih i nepoznatih ljudi. klinaca. baš kao i ti. dokazuješ se a da toga nisi svjestan. iskren si i nimalo prijetvoran. hej, pa klinac si. nevin. zavoliš određene ljude na temelju njih samih. ili ih ne zavoliš. je li bitno? s njima ionako ostaješ 8 godina. imat ćeš još prilike promijeniti mišljenje. koje uglavnom ostane isto dokle god ste klinci. kasnije iskrenost i ta nevinost duha padnu u neki drugi plan. više ne pričaš što misliš. sada najprije dobro profiltriraš svaku svoju izjavu i namjeru i više nitko ne može biti siguran tko što uistinu misli.. više i nisi tako zlatan.. kraj osnovne škole.. 1. razred srednje škole. hrpa novih i nepoznatih ljudi. mladića i djevojaka. baš kao i ti. dokazuješ se, al toga si ovaj put itekako svjestan. (ne)iskren si koliko je protrebno, a samim time i prijetvoran. nisi više klinac. nisi nevin. svašta si vidio. više ljude ne biraš na temelju lijepog osmijeha i bijele aureole, već na temelju debljine novčanika.. na temelju marke automobila.. tenisica.. majice.. torbe.. na temelju katnice ili dvokatnice.. istina, biraš i ljude koji ti karakterno odgovaraju. ako je netko duhovit prigrlit ćeš ga i to što on ima Nike majicu neće ti puno značiti. sve će to biti samo dodatni (nepotreban) plus. možda se na to uopće nećeš obazirati. mislit ćeš da si dobar s njim zbog njegove osobnosti i automatski ćeš sebe trpati u koš "dobrih ljudi". međutim, što bi bilo da taj tvoj prigrljeni prijatelj ima poderanu (ne Nike) majicu, polusrušenu prizemnicu, praznu novčarku i glad u svim segmentima života? bi li tada njegov humor i karaterne vrline nadoknadile sve te tako materijalne minuse? i bi li ti ponovno postao onaj nevini klinac koji na to uopće ne gleda? iskreno, priznaj, teško. možda bi ga ti prihvatio, ali tu je uvijek ona masa ljudi koja će te gledati drugačije. i tu si još uvijek ti, tako slab da podneseš taj pritisak. kraj srednje škole.. 1. godina fakulteta. hrpa novih i nepoznatih ljudi. LJUDI. baš kao i ti. dokazuješ se, po ko zna koji put i ko zna zašto? dosta ti je više svega. ima li sve to smisla? instant prijatelji od kojih ti možda jedan ili dva ostanu nakon tih 3, 4 godine druženja. ja sam sada na tom raskrižju zvanom fakultet. ponovno sve. ponovno ekipa, ponovno druženja, ponovno kraj. ne mogu pronaći smisao u toj hrpi besmislenog ponavljanja. ne mogu pronaći snagu za reprizu po ko zna koji put i ko zna koliko puta još. a rekao bi čovjek da su ljudi inteligentna bića koja sama sebi uređuju život i kroje ga po svojim idejama i zamislima. klinac. svi smo mi marinetice koje plešu kako pravila rutine sviraju. svi smo mi krojeni isto. i svi smo kukavice da bismo na svom primjeru pokazali kako našto promijeniti. rutino, dolazim ti opet. plesati.. a ti skladaj.. |
20.04.2007., petak
moj netko..
 gledam u prste i bijele tipke.. ne znam što reći.. ne znam od čega početi.. nije prvi put. nije nešto novo. počinjem po ko zna koji put.. ko zna zašto.. tražim smisao u hrpi besmislica.. koje trebaju imati smisla.. ali ne i meni. gubim oslonac. sama sam. ima li ovo smisla? ili je sve i dalje samo.. besmislica? |
